Proljeće. Starac u crnom odijelu ulazi u vrt šarmantnog restorana punog gostiju. Sjeda sam za jedan od stolova gdje ga poslužuje Konobar koji se ophodi sa Starcem neobično prisno i pažljivo. Čekajući svoju narudžbu, Starac krati vrijeme promatrajući ljude oko sebe i slušajući njihove razgovore; par studenata na prvom spoju, mladu obitelj sa kćeri koja slavi rođendan, bračni par čija rasprava prerasta u svađu… Akteri i situacije se mijenjaju, vremenske prilike se postepeno kvare. Sunce zalazi, a gosti i njihovi razgovori istovremeno postaju sve mračniji i turobniji, a sve to počinje utjecati i na Starca, koji se, promrzao od hladnoće seli u unutrašnjost restorana. Gosti koje Starac zatiče u restoranu su još mračniji. Neurotična sredovječna žena i muž tupog pogleda prisjećaju se svog prvog spoja, narcisoidni političar drži govor pred svojom sljedbom … Vani, u mraku, počinje padati snijeg. Sve to kreće djelovati kao neki uvrnuti san koji se može svakog trenutka pretvoriti u pravu noćnu moru iz koje se Starac ne može probuditi. Promatra ljude kao da ih poznaje, osluškuje njihove razgovore, kao da ih je već čuo.