ULAZ BESPLATAN!

Panonska Hrvatska, Drugi svjetski rat. Hrvatski komunist Ivan dolazi kao politički komesar u partizanski bataljun čiji je zapovjednik Dikan, kao i većina pripadnika, srpske nacionalnosti. Neiskusni komesar brzo se suočava s iskušenjima rata, pogotovo u pogledu odlučivanja o tuđim životima…

   Dva filma Antuna Vrdoljaka Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor, oba nastala prema autentičnim svjedočanstvima partizana i komunističkog dužnosnika Ivana Šibla u knjizi Ratni dnevnik, smatraju se djelima kojima je hrvatski partizanski film napustio idealizirani pogled na partizansku borbu i umjesto ideologije ponudio sirovi realizam. Pri tom se U gori raste zelen bor još radikalnije od svojeg prethodnika odmaknuo od ideološke matrice, ostvarivši još veću gledanost u kinima i još važnije mjesto u narodnoj memoriji od Kad čuješ zvona. U oba filma partizani nisu nacionalno neutralni, već je vidljiva njihova nacionalna pripadnost i prisutnost međunacionalnih trvenja. Također, klasična fabula u oba filma zamijenjena je nizanjem ratnih zgoda u kojima su glavni likovi pridošli uštogljeni politički komesar iz grada i zdravorazumski, pošten i duhovit seoski partizan koji pomaže komesaru u snalaženju u novim uvjetima (u oba filma briljantno ga glumi Boris Dvornik). Umjesto ideološki uzvišenih parola u ovim filmovima caruju narodske mudrosti i humor, a u filmu U gori raste zelen bor komiku uz lik Dikana nose likovi dva domobrana koji uvijek iznova završe u zarobljeništvu. U filmu su prisutne i tipične akcijske scene, od kojih je legendarna scena napada prevarom na ustaško uporište Grabovac. Završetak filma svojim otvorenim krajem potvrđuje napuštanje klasične fabule, a zamrznuti kadar partizana Dikana na kraju filma podsjeća na glasoviti zamrznuti kadar kojim završava 400 udaraca Françoisa Truffauta. Film je na Pulskom filmskom festivalu osvojio Veliku srebrnu arenu, Srebrnu arenu za glavnu mušku ulogu (Boris Dvornik) i nagrada publike Jelen.